Drumski propisi i saobraćajni znakovi, kakvi se danas sreću, nisu stariji od stotinu godina. Međunarodnim konvencijama koje su se pozabavile ovom problematikom prethodilo je razdoblje parnih omnibusa s početka veka. To je vreme kad se železnički saobraćaj potvrdio kao jeftiniji, brži i udobniji od konjskih zaprega. Istovremeno se razvijala i železnička saobraćajna signalizacija koja je stoga starija od signalizacije u drumskom saobraćaju.
U to vreme, u najrazvijenijoj industrijskoj zemlji sveta, u Engleskoj, na putevima se sve češće susreću vozila pogonjena parom, tzv. parni omnibusi, koji su prevozili i do dvadesetak putnika. Njihova prednost u odnosu na konjske zaprege bila je udobnost i redovnost prevoza. No, vlasnici društava za prevoz konjskim zapregama nisu odustali od borbe za povratak putnika na svoje linije. Jedva su dočekali saobraćajne nesreće parnih omnibusa. Prva, 1831. godine u Londonu, i nije bila teška, ali su se ljudi ipak uplašili. Ubrzo se iu Glazgovu dogodila saobraćajna nesreća u kojoj je parni omnibus s 18 putnika oborio seljačka kola i pregazio 1 seljaka. Pitanje upotrebe parnih omnibusa došlo je i pred parlament. Posle mnogo prepirki izglasan je 1836. godine zakon naziva "Locomotive Acts", koji je 1865. dopunjen. Taj zakon može se smatrati prvim saobraćajnim propisom o ograničavanju brzine na putevima. On je ograničavao brzinu svakoga parnog vozila (ograničenje se nije odnosilo i na zaprežna vozila) na 3,2 km / hu naseljima i na 6,5 km / h van naseljenih mesta. Osim toga, obavezivao je svakog vozača da na 100 metara ispred vozila ima jahača koji će mahati crvenom zastavom i upozoravati prolaznike na dolazeću opasnost. Bilo je dovoljno da kočijaš digne ruku i vozilo se moralo zaustaviti. Zakon je predviđao da u slučaju bilo kakve nesreće odgovornost snosi vozač parnog vozila.
U to vreme, u najrazvijenijoj industrijskoj zemlji sveta, u Engleskoj, na putevima se sve češće susreću vozila pogonjena parom, tzv. parni omnibusi, koji su prevozili i do dvadesetak putnika. Njihova prednost u odnosu na konjske zaprege bila je udobnost i redovnost prevoza. No, vlasnici društava za prevoz konjskim zapregama nisu odustali od borbe za povratak putnika na svoje linije. Jedva su dočekali saobraćajne nesreće parnih omnibusa. Prva, 1831. godine u Londonu, i nije bila teška, ali su se ljudi ipak uplašili. Ubrzo se iu Glazgovu dogodila saobraćajna nesreća u kojoj je parni omnibus s 18 putnika oborio seljačka kola i pregazio 1 seljaka. Pitanje upotrebe parnih omnibusa došlo je i pred parlament. Posle mnogo prepirki izglasan je 1836. godine zakon naziva "Locomotive Acts", koji je 1865. dopunjen. Taj zakon može se smatrati prvim saobraćajnim propisom o ograničavanju brzine na putevima. On je ograničavao brzinu svakoga parnog vozila (ograničenje se nije odnosilo i na zaprežna vozila) na 3,2 km / hu naseljima i na 6,5 km / h van naseljenih mesta. Osim toga, obavezivao je svakog vozača da na 100 metara ispred vozila ima jahača koji će mahati crvenom zastavom i upozoravati prolaznike na dolazeću opasnost. Bilo je dovoljno da kočijaš digne ruku i vozilo se moralo zaustaviti. Zakon je predviđao da u slučaju bilo kakve nesreće odgovornost snosi vozač parnog vozila.