Saobraćajna sekcija
  • Početna
    • Obaveštenja
  • E-test
  • Blog
  • Edukativni materijal
    • Testovi
  • Prijava za sekciju
  • Forum
  • Multimedija
    • Videoteka
    • Prezentacije >
      • Saobraćaj
    • Glogster
    • Poster
    • Kratka provera
    • Kviz

ISTORIJA SAOBRAĆAJNIH ZNAKOVA (nastavak 1)

3/20/2015

0 Comments

 
Taj zakon, poznat i pod nazivom "Red Flag Acts" ili "Zakon crvene zastave", ukinut je tek 1896. godine, a imao je za posledicu zaostajanje Engleske za drugim razvijenim industrijskim državama u gradnji svih vrsta vozila na mehanički pogon.
Pravilo o strani kretanja temeljeno je na starim običajima koje su vozači nasledili od kočijaša. Engleski su kočijaši vozili kolima uz levu ivicu ceste, pa su i prvi propisi ozakonili taj običaj, proširen i po engleskim kolonijama. Svi ostali narodi sledili su francuske običaje i zakone te se pri vožnji držali desne strane puta.

Kad su se na putevima pojavila prva motorna vozila koja su sve češće i lakše prelazila državne granice, a to je vreme početka 20. veka, iskrsnula je i potreba da se utvrde međunarodni propisi koji bi ujednačivali prilike na svim putevima.
Prva međunarodna konvencija o drumskom i automobilskom saobraćaju sklopljena je 1909. godine u Parizu. Sledile su kasnije konvencije u drugim gradovima, a najvažnija je Ženevska iz 1949. godine kada je donet Protokol o signalizaciji na putevima, te potom njegove izmene i dopune iz 1968. godine koje je donela Međunarodna konferencija Organizacije ujedinjenih nacija o prometu na putevima.

Te su konvencije preporučivale da sve države propisuju jednake saobraćajne znakove, zatim da na saobraćajnim znakovima ne bude rečima ispisanih naredaba ili obavesti jer ih stranci i nepismeni ne razumeju. U vreme kad su se ti propisi donosili bilo je podosta dobrih ali nepismenih vozača pa se i stoga težilo slikovitom znaku. To je bio i razlog da su iu nas ukinuti saobraćajni znakovi i drugi natpisi, kao npr. "Odron kamena", "pozor divljač", "pitka voda", "opasnost od požara", i zamenjena su slikom. Tako se npr. U časopisu Motor Sport, koji je bio službeno glasilo automobilskog kluba Kr. Jugoslavije, Sekcija Zagreb, u broju iz februar 1932. godine, navodi "i ako je na našim putevima zaista teško voziti, ipak se ne samo inostranci nego i naši automobilisti još teže snađu našim orjentacionim tablama i putokazima. Putokazi kakvi se sada postavljaju pokazuju pravac vožnje samo od sela do sela, koja u autokartama većinom nisu ni naznačena. Južno od Karlovca ispisani su putokazi obično samo ćirilicom. Izrada svih putokaza je jako primitivna, tako da postaju brzo nečitljivi. Ukratko - ogromna većina svih tih putokaza nema ni najmanje vrednosti za motorni saobraćaj i turizam. "
0 Comments

Istorija saobraćajnih znakova

3/13/2015

0 Comments

 
Drumski propisi i saobraćajni znakovi, kakvi se danas sreću, nisu stariji od stotinu godina. Međunarodnim konvencijama koje su se pozabavile ovom problematikom prethodilo je razdoblje parnih omnibusa s početka veka. To je vreme kad se železnički saobraćaj potvrdio kao jeftiniji, brži i udobniji od konjskih zaprega. Istovremeno se razvijala i železnička saobraćajna signalizacija koja je stoga starija od signalizacije u drumskom saobraćaju. 
 U to vreme, u najrazvijenijoj industrijskoj zemlji sveta, u Engleskoj, na putevima se sve češće susreću vozila pogonjena parom, tzv. parni omnibusi, koji su prevozili i do dvadesetak putnika. Njihova prednost u odnosu na konjske zaprege bila je udobnost i redovnost prevoza. No, vlasnici društava za prevoz konjskim zapregama nisu odustali od borbe za povratak putnika na svoje linije. Jedva su dočekali saobraćajne nesreće parnih omnibusa. Prva, 1831. godine u Londonu, i nije bila teška, ali su se ljudi ipak uplašili. Ubrzo se iu Glazgovu dogodila saobraćajna nesreća u kojoj je parni omnibus s 18 putnika oborio seljačka kola i pregazio 1 seljaka. Pitanje upotrebe parnih omnibusa došlo je i pred parlament. Posle mnogo prepirki izglasan je 1836. godine zakon naziva "Locomotive Acts", koji je 1865. dopunjen. Taj zakon može se smatrati prvim saobraćajnim propisom o ograničavanju brzine na putevima. On je ograničavao brzinu svakoga parnog vozila (ograničenje se nije odnosilo i na zaprežna vozila) na 3,2 km / hu naseljima i na 6,5 km / h van naseljenih mesta. Osim toga, obavezivao je svakog vozača da na 100 metara ispred vozila ima jahača koji će mahati crvenom zastavom i upozoravati prolaznike na dolazeću opasnost. Bilo je dovoljno da kočijaš digne ruku i vozilo se moralo zaustaviti. Zakon je predviđao da u slučaju bilo kakve nesreće odgovornost snosi vozač parnog vozila.


Picture
Zakon crvene zastave
0 Comments

    Autor

    Miljana Marušić- nastavnica Tehničkog i informaičkog obrazovanja

    arhiva

    March 2015

    kategorije

    All

    RSS Feed

Powered by Create your own unique website with customizable templates.
Photo used under Creative Commons from WestonEyes